i svoju osamljenu dušu prisloni uz mene u melem oblaka,
preći ću u tebe svim svojim nadanjima, tijelo tvoje postati.
Imaju trave pravo kad u pogledu rose ispijaju suncokrete,
jer dodirnuta mekoćom vlati, tišina svjetlosni biser postaje,
i zato u zagrljaju neba kao dvije nerazdvojne sunčeve kapi
zatvorimo izvore sjećanja, zaputimo se na sanjive ravnice,
tamo će naši obrazi postati rumeni od bezbrojnih poljubaca.
Zal Kopp
............................
Ničega se ljudi toliko ne plaše kao nečije
hrabrosti da bude onakav kakav je
STIH U BOJI MORA
"Moja pjesma je zlatna lađa
s tovarom dragulja,mirodija ,svile,
tvoje ruke preplanule od sunca
opet su noćas za njenim kormilom bile.
Uz koraljni greben plovimo tako
iz noći u noć ti ,ja i pjesma moja,
u sretnom trenutku otrgne se s neba
i na dlan mi padne zvijezda po koja.
U cik zore sjedam za stan
s namjerom da bijelo platno tkam
al san u amforu spremiti se neda
i nekim čudom stih u boji mora
od tankih niti isplete se sam"
„Šta si tila ? Kud si pošla ?“ –
„Tamo di se stići mora!“
„ Zar je želja tako jaka ?“ –
„ Uvik jača od umora!“
„ Malo nas je koji bi smili!“
„ Al nas jaka volja kreće!“
„ Zar ko može stići cili ?“
„ Ko posumnja, nikad neće!“:
...ako si kamen, budi lijep,
ako si biljka, budi nježan,
ako si čovjek, budi ljubav...
ZANEMARI
Zanemari dan
prividnih grešaka
poput magle
neznana puta
skupljanja hrabrosti
ustvari
kolutanja prstima
nesvjesnih poteza
utoni prošlosti
prekriženih misli
u strasti plavetnila
novih koraka
maratona života
autor; ZAUZETI
..........................................
pečatnjaci moje duše:
franje, plonke, grdelini
......................................
banner osvojen za provalu mjeseca
@ NJOFRA 1
.....................................
"dok te valovi života odnose negdje daleko,
sjeti se ovih riječi:
Nekad, Negdje, Netko..."
.........................................
...pogriješio nebi svijete,
kada bi u sebi prepoznao dijete!!!
eeee.moj brate...
...sad ugasi lampadinu,
sakrij sviće i žigicu,
mjesečev ću prah istrunit...
da u mraku lovin zlatnu ribicu,
da ti ispuni bar jednu željicu…
Netko je jednom s razlogom rekao
kako je stvaralački duh prirode u usporedbi s ljudskim
djelovanjem poput cvičanja miša u usporedbi sa Beethovenovom
simfonijom i bio je u pravu
Poema dubinama
........................................
mista srca moga:
sagitta ; omiška strijela
.............................
Kad luk se tvoj slomi