Kada te valovi života
odnesu negdje daleko
sjeti se ovih riječi;
Nekad,Negdje,Netko














































ZA ZBOGOM

Beštije su ka i ljudi
Isto pate, isto ćute.
Di se Maza sada budi
U čije će Toto skute...

Demetrij je negdi faca
Kad je čovik ubojica.
Di se Romeo sad baca
Šta li radi Pahuljica.

Bog Viktore, medo slavni
Bog Končita, ljupka ljamo,
Di je Joksim sada glavni
I mi s njima pripadamo!

Zauvik je oša Prika
Mališa ne piva više,
Sve prolazi, nima lika
Sve nestaje, sve se briše...



autor; SEWEN




















........................................






Kad luk se tvoj slomi
i strelica nemaš više
tad gađaj,gađaj cijelim svojim bićem


pjesma zen majstora Bukoku Kokushija





''Zgasnuli smo žutu lampu
plavi plašt je pao oko tvoga tijela
vani šume oblaci i stabla
vani lete bijela teška krila.
Moje tijelo ispruženo podno tvojih nogu,
moje ruke svijaju se žude mole
draga, neka tvoje teške kose
kroz noć zavijore, zavijore
kroz noć,
kose moje drage duboko šumore
kao more.


'LJUBAV' - Antun Branko Šimić














Netko je jednom s razlogom rekao kako je stvaralački duh prirode

u usporedbi s ljudskim djelovanjem

poput Beethovenove simfonije u usporedbi


s cvičanjem miša i bio u pravu.


mriža života

srijeda, 16.07.2014.

Nit valovi, nit vjetar...














Na slici fali Jadranko Gizdić koji je fotkao:-(





















Odabrane pješčane skulpture napravila odabrana manjina

Umjetničke likovno-književne unije Vlaho Bukovac pod

"ravnanjem" gosp.Zvonka Bilandžića, u izradi skulptura sudjelovali su;

Lidija Leskur, Blaženka Jukić,Neda Palošek,Tihomir Ravlić,Jadranko Gizdić,

Zvonimir Hazdovac,Mara Božinović,Damir Trogrlić,Sonja Papić,Jagoda Kecman

i u manjoj mjeri još nekolicina od ukupnog broja 50-ak članova Unije.



.......................................


I mada se kule od pijeska ruše

ni valovi ,ni vjetar koji puše

ne mogu naš trud da sruše...
.


/ Lidija Leskur /






- 23:19 - Komentari (11) - Isprintaj - #


nedjelja, 08.06.2014.

Da, Ti si...



















- 23:39 - Komentari (12) - Isprintaj - #


subota, 17.05.2014.

Žveljarin

Image and video hosting by TinyPic




I čudno se misec zapleja u grmljušcu
borovine stare;noć svitla i plava.
Ko nemirni val šta prvi put spi
pa i more spava pa spavaj i ti.
Čimpresova šuma bdi;misec na nju
sipa svoje srebro ladno;odsijava
plavo litnje inje sa visoki bori.
Zatin krik.To kriknu galeb polomjenu krilu,
ribarsko seoce poleglo na stinu
i sišlo u zaton i kroz maglu mličnu
jedva ga i vidiš,ko kroz uspomenu.
Utonulo sve je u tišinu vičnu
ni šuma ,ni glasa;samo jednoliko
izbija žveljarin kog ne čuje niko....

.................................................................................

"Naučio sam da čitav svijet želi da živi na vrhu planine,
a da ne zna da je istinska sreća u načinu savladavanja litica..."

/ Gabrijel Garsija Markez /











- 02:02 - Komentari (16) - Isprintaj - #


<< Arhiva >>

Komentari On/Off




naslijedila sam čudnu plovidbu nebesa




Lome me vali,nose me struje
oseka sreće,a sjete plima
šiba me nebo bičem oluje,
al još se ne dam i još me ima....





pečatnjaci moje duše:


franje, plonke, grdelini















All right reserved @ gali







"The tide recedes, but leaves behind bright seashells on the sand. The sun goes down, but gentle warmth still lingers on the land. The music stops, yet echoes on in sweet, soulful refrains. For every joy that passes, something beautiful remains."em>






Gvožđe je tvrđe od kamena, kamen je tvrđi od drveta, drvo je tvrđe od vode,
voda je tvrđa od zraka,a ono što ne može da se opipa, što se ne vidi i ne čuje,
tvrđe je od svega na svijetu. Jedino je ono bilo, jest i bit će i nikada neće propasti.
A što je to? To je duša u čovjeku
".


( Lav Nikolajević Tolstoj)

U ovoj gužvi, ovoj stisci bez roda i bez odgajatelja, bila sam sama,
a moji vrisci, svi, nose pečat mojih želja.
I svakim stihom, i svakim zvukom,
dio sam svoje duše dala
i gađala sam lakim lukom
i gađala sam gdje sam znala i neznala
.







AKO ZANOĆIM UZ MORE


Pronašla sam zalaz sunca.
Lutala sam dugo i ne čudi se
ako zanoćim uz more.

More ima ljudsko srce
i kućice u tajnim vrtovima
i glas tišine u pjesmi sviline -
sedef za petrova uha,
fratre i ovčice na zelenim livadama.

Ako zanoćim uz more,
na vretenca namotat ću misli,
skriti se pred drhtuljom
i morskom mjesečinom,
snom prionuti
uz crne grozdove dagnji.

K'o zrnce pijeska samo još jedna sitnica:
ne budi me ako zanoćim uz more,
sanjat ću biser
i biti kamenica.


/ Anđelka Korčulanić/



Naći ćeš me
na otoku samoće
na hridi koju
grli more i
miluje vjetar.


/ Jere /






Free Sea Horse Cursors at www.totallyfreecursors.com














Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se