mriža života

petak, 27.02.2015.

Priča jednog dječaka




Htjela je moj keks .
Da samo znate kako je lijep osjećaj zaljubiti se!
To je najbolja stvar na svijetu, naravno poslije mog predivnog keksa.
Bio sam lud za tom curom i za keksima. Nisam se mogao odlučiti što je bolje.
Jednog dana dok sam s njom hodao prema moru, sinula mi je sjajna zamisao.;-Otići ću joj kupiti sladoled-.
Ostavio sam svoju torbu njoj na čuvanje. Platio sam sladoled i premda je bio skup, onaj njen smiješak vrijedio je tog. Otpratio sam je do kuće kao pravi kavalir.
Zahvalila mi je, ali nešto mi je bilo sumljivo, imala je mrvice keksa na svojoj predivnoj majici.
Hm... bile su iste kao i moje mrvice od keksa.
OOOO, nnnnneeeeeee !!!!!!!!!!
Kad sam došao kući, pogledam u torbu. Nestali su moji keksi, nisu bili u torbi.
Hmm... da to nije iz mog prošlog sastava izašla ona bilježnica pa mi se sad osvećuje.
Ne, ne, nije to.
Vidjeh ukosnicu, ej, sjetio sam se: kako je princ tražio izgubljenu cipelicu ,ja ću tako ukosnicu i saznat ću tko je ukrao moje kekse. Sutradan sam tražio i tražio, ali ništa, kad ono dođe moja jedina i reče da je izgubila ukosnicu. A i pristajala joj je.
O, znači da je ona kradljivica i zato je imala one mrvice keksa na majici.
Nije mi više simpatija. Dira moje kekse!
Pa oni su samo za mene. Otišao sam ljutit,ali naravno sada imam novu, ljepšu i pametniju simpatiju, ali ako ona isto pokuša, što je ona prijašnja, čeka je ako ne Božja , onda moja kazna!!!



( napisao M.R. - učenik osnovac za Valentinovo )



- 04:17 - Komentari (5) - Isprintaj - #


utorak, 24.02.2015.

Noćas...











- 18:34 - Komentari (10) - Isprintaj - #


nedjelja, 15.02.2015.

Katrin...:-))









Katrin Felton





- 18:46 - Komentari (16) - Isprintaj - #


<< Arhiva >>

Komentari On/Off




naslijedila sam čudnu plovidbu nebesa





Lome me vali,nose me struje
oseka sreće,a sjete plima
šiba me nebo bičem oluje,
al još se ne dam i još me ima....




pečatnjaci moje duše:


franje, plonke, grdelini















All right reserved @ gali







"The tide recedes, but leaves behind bright seashells on the sand. The sun goes down, but gentle warmth still lingers on the land. The music stops, yet echoes on in sweet, soulful refrains. For every joy that passes, something beautiful remains."em>






Gvožđe je tvrđe od kamena, kamen je tvrđi od drveta, drvo je tvrđe od vode,
voda je tvrđa od zraka,a ono što ne može da se opipa, što se ne vidi i ne čuje,
tvrđe je od svega na svijetu. Jedino je ono bilo, jest i bit će i nikada neće propasti.
A što je to? To je duša u čovjeku
".


( Lav Nikolajević Tolstoj)

U ovoj gužvi, ovoj stisci bez roda i bez odgajatelja, bila sam sama,
a moji vrisci, svi, nose pečat mojih želja.
I svakim stihom, i svakim zvukom,
dio sam svoje duše dala
i gađala sam lakim lukom
i gađala sam gdje sam znala i neznala
.







AKO ZANOĆIM UZ MORE


Pronašla sam zalaz sunca.
Lutala sam dugo i ne čudi se
ako zanoćim uz more.

More ima ljudsko srce
i kućice u tajnim vrtovima
i glas tišine u pjesmi sviline -
sedef za petrova uha,
fratre i ovčice na zelenim livadama.

Ako zanoćim uz more,
na vretenca namotat ću misli,
skriti se pred drhtuljom
i morskom mjesečinom,
snom prionuti
uz crne grozdove dagnji.

K'o zrnce pijeska samo još jedna sitnica:
ne budi me ako zanoćim uz more,
sanjat ću biser
i biti kamenica.


/ Anđelka Korčulanić/






Free Sea Horse Cursors at www.totallyfreecursors.com
















Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se