Kada te valovi života
odnesu negdje daleko
sjeti se ovih riječi;
Nekad,Negdje,Netko












































Udruga za pomoć osobama s invaliditetom
DUGA 43
32100 VINKOVCI











ZA ZBOGOM

Beštije su ka i ljudi
Isto pate, isto ćute.
Di se Maza sada budi
U čije će Toto skute...

Demetrij je negdi faca
Kad je čovik ubojica.
Di se Romeo sad baca
Šta li radi Pahuljica.

Bog Viktore, medo slavni
Bog Končita, ljupka ljamo,
Di je Joksim sada glavni
I mi s njima pripadamo!

Zauvik je oša Prika
Mališa ne piva više,
Sve prolazi, nima lika
Sve nestaje, sve se briše...



autor; SEWEN




















........................................






Kad luk se tvoj slomi
i strelica nemaš više
tad gađaj,gađaj cijelim svojim bićem


pjesma zen majstora Bukoku Kokushija





''Zgasnuli smo žutu lampu
plavi plašt je pao oko tvoga tijela
vani šume oblaci i stabla
vani lete bijela teška krila.
Moje tijelo ispruženo podno tvojih nogu,
moje ruke svijaju se žude mole
draga, neka tvoje teške kose
kroz noć zavijore, zavijore
kroz noć,
kose moje drage duboko šumore
kao more.


'LJUBAV' - Antun Branko Šimić














Netko je jednom s razlogom rekao kako je stvaralački duh prirode

u usporedbi s ljudskim djelovanjem

poput Beethovenove simfonije u usporedbi


s cvičanjem miša i bio u pravu.


mriža života

petak, 10.10.2014.

Poezija vode


Ispričat ću ti jednu davnu priču

U tom će mi pomoći moja muza

Kolko se može kad se nekoga voli

I čudna kako je poezija suza.

Niz tvoje lice sada teku rijeke

Za nečim dragim što bez traga ode

A oči boje meda kriju lijepu tugu

I neku čudnu poeziju vode.

Od mene samo sjećanje ti osta

I jedna rijeka za ljubavi što vapi

I nešto malo izmrvljena bola

I čudna,čudna poezija kapi.

Dlanovi neba padaju sve niže

I mrtva ljubav u osvit novog dana,

A sve su, sve su jači zagrljaji kiše

I stara pjesma starih oceana.

Da,ja sam umro i više me nema

Na mome grobu tek trubadur piše

U tvojoj kosi tuga vjetra spava

Čudna,čudna poezija kiše...



/ autor stihova : ZDENKO JELČIĆ /

- 11:11 - Komentari (10) - Isprintaj - #


petak, 05.09.2014.

Ebola u "plućima" grada Splita









Posjet ZOO - Aušwicu ili Dahau u istoj park šumi ,a govorimo o Splitu,

park šumi Marjan i Zoo-u koji je sve samo to nije.I

Izvorište je Ebole u centru grada tako da nam ne treba niti Kenija ,niti Uganda!

Na samom ulazu zapuhnu me tako neopisiv smrad da su oči zamaglile,al odlučila sam ih naći i .....našla!

Kako je fotografiranje zabranjeno, a sad mi je jasno i zašto,o tome ću vam pisati naknadno
jer nemam puno vremena sada za pisanje ,moj mob predratni snimio je sve što je trebao snimiti pa kad prenesem nekako već slike ,onda ćemo drugačije razgovarati gospodo dogradski ,prigradski,međugradski ,zupanijski i i drzavni oci ,praoci i potomci...

i treće; VIKTORE srce milo,gledali smo se u oči i prepoznala ih nisam .....;

a ono mladunče u kavezu do tvoga nikako mi nije jasno čemu će posluziti?....

Da li će tebe zamijeniti kada te smaknu u tiho pa obmanu nas kako si to Ti

kojem kao " ništ ne fali".
.....




Demetrije-tigre Lavljeg srca...

na oštrici stijene suva kamenjara ugibaš....

gledam te ,suze ne pomazu......

sav bijes o lanac čvrsto vezah,

jer konopi bi davno pukli!



slikah Vas kradom i opet ,opet kozjom stazom ću k ..Vama,jer naprosto ne mogu vjerovati!!!!



Kasnije,puno kasnije silazeći samo meni znanim kozjim stazama naletim na " hvale vrijedan objekt -ugostiteljski dakako Vidikovac kvadrature meni nepoznate al vrhunskog mramora da!



Malo pak nize u lijevu stranu na stablu natpis;



Umirovljeni liječnici
specijalisti

parcela 14




To Vam je dakle Vaša Tajna misija gospodo čelnici grada!








.............................................................................................




Za Lavlju stijenu, Vodozemce, Nadzemce, Podzemce,,Staru hizu,krokodila trotonca ,
a i Tvoga brata Maksimirskog svi znaju ,a i za Tebe i Demetrija znaju ,
a stigo i novi Lavonja-Glavonja -Car, dok i dalje čekaju i Vas dvojicu...
...................


rekoše mi ; utišaj se,ne talasaj,riješit ćemo....




E pa NEĆU VIŠE ŠUTJETI!!!!!




A sad ;usporedimo ulazne karte,dobro pogledajte Onu gore i ovu ,cijena nije bitna u ovom slučaju ,već podaci na računima....






- 13:12 - Komentari (15) - Isprintaj - #


srijeda, 16.07.2014.

Nit valovi, nit vjetar...














Na slici fali Jadranko Gizdić koji je fotkao:-(





















Odabrane pješčane skulpture napravila odabrana manjina

Umjetničke likovno-književne unije Vlaho Bukovac pod

"ravnanjem" gosp.Zvonka Bilandžića, u izradi skulptura sudjelovali su;

Lidija Leskur, Blaženka Jukić,Neda Palošek,Tihomir Ravlić,Jadranko Gizdić,

Zvonimir Hazdovac,Mara Božinović,Damir Trogrlić,Sonja Papić,Jagoda Kecman

i u manjoj mjeri još nekolicina od ukupnog broja 50-ak članova Unije.



.......................................


I mada se kule od pijeska ruše

ni valovi ,ni vjetar koji puše

ne mogu naš trud da sruše...
.


/ Lidija Leskur /






- 23:19 - Komentari (12) - Isprintaj - #


<< Arhiva >>

Komentari On/Off




naslijedila sam čudnu plovidbu nebesa




Lome me vali,nose me struje
oseka sreće,a sjete plima
šiba me nebo bičem oluje,
al još se ne dam i još me ima....





pečatnjaci moje duše:


franje, plonke, grdelini















All right reserved @ gali







"The tide recedes, but leaves behind bright seashells on the sand. The sun goes down, but gentle warmth still lingers on the land. The music stops, yet echoes on in sweet, soulful refrains. For every joy that passes, something beautiful remains."em>






Gvožđe je tvrđe od kamena, kamen je tvrđi od drveta, drvo je tvrđe od vode,
voda je tvrđa od zraka,a ono što ne može da se opipa, što se ne vidi i ne čuje,
tvrđe je od svega na svijetu. Jedino je ono bilo, jest i bit će i nikada neće propasti.
A što je to? To je duša u čovjeku
".


( Lav Nikolajević Tolstoj)

U ovoj gužvi, ovoj stisci bez roda i bez odgajatelja, bila sam sama,
a moji vrisci, svi, nose pečat mojih želja.
I svakim stihom, i svakim zvukom,
dio sam svoje duše dala
i gađala sam lakim lukom
i gađala sam gdje sam znala i neznala
.







AKO ZANOĆIM UZ MORE


Pronašla sam zalaz sunca.
Lutala sam dugo i ne čudi se
ako zanoćim uz more.

More ima ljudsko srce
i kućice u tajnim vrtovima
i glas tišine u pjesmi sviline -
sedef za petrova uha,
fratre i ovčice na zelenim livadama.

Ako zanoćim uz more,
na vretenca namotat ću misli,
skriti se pred drhtuljom
i morskom mjesečinom,
snom prionuti
uz crne grozdove dagnji.

K'o zrnce pijeska samo još jedna sitnica:
ne budi me ako zanoćim uz more,
sanjat ću biser
i biti kamenica.


/ Anđelka Korčulanić/



Naći ćeš me
na otoku samoće
na hridi koju
grli more i
miluje vjetar.


/ Jere /






Free Sea Horse Cursors at www.totallyfreecursors.com














Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se