mriza zivota

nedjelja, 26.04.2015.

Plimna jedna...onako









Začarano oči sklapam,
al kroz vjeđe žmirkam...
Uzdižeš mi krila
ugodan nemir
utrobom mi bruji
dok šumori dahom
tvoja dubina;
O more ,more
na dlanu mi tvome
duša počiva.


I nebo poruši nebo
osta suza u oku
osmijeh koji je grebo
pučinu milu,
duboku.
Opet teško dišeš
ko kad zapne
košćica u grlu
i plimnu pismu mi
pišeš
u večer ovu milu.

Bilo me ovde
u razne ure;
u jutarnje kad zora svane,
u večernje kad se spuštaju
škure
ovde provela lipe dane
odmarajuć i dušu i tilo,
nezaboravno
iako davno bilo...

23:53 | Komentari 13 | Print | ^ | On/Off |

utorak, 21.04.2015.

Bljesak...

-Osim tebe ništa nije važno-prohuja joj kroz glavu.Strese se.Kako joj je samo na pamet pala ta glupa pomisao? I to baš sada?I zašto su krijesnice oko njene glave svjetlucale jače no ikad prije?

-Vrijeme je isteklo!-razjareno će čudovište njoj tik do uha.Iz njuške mu izleti jezik,pretvori se u glatko,tanko zmijino i zapaluca prema njoj kad se odjednom iza njenih leđa začuje tanki glasić:

-Ne,ne!vrištao je.-Ja ću odgovoriti na pitanje, ja!-

Uzbuđeno je plivalo malo lepezasto skoro pa prozirno stvorenjce.
Čudovište vrati jezik u njušku i zaromori zlurado.-Dobro onda ti Prozirno Ništa,ako baš želiš uginuti prije nje,neka ti bude.Hoćeš li da ponovim pitanje?

-Ne,ne!-zaklikta stvorenjce i skoči naprijed tik iznad vode pa unatrag.-Nije potrebno,prilično je jednostavno!Iako....Na trenutak se zaustavi.-Biste li molim Vas,još jednom ponovili?Za svaki slučaj.-

Ona je u trenu shvatila što je Lepezasti klobuk htio postići svojim suludim postupkom,htio joj je dati vrremena z a razmišljanje!Stavio je život na kocku kako bi ona možda ipak uspjela riješiti zakonetku zvanu « Stupica».

-Razmisli,proleti joj kroz glavu,dok je čudovište postavljalo pitanje.-Potrudi se!-No,sve što joj je padalo na pamet,bila je misao ;-Ti si najvažnija.-

Kakva glupost!Kako je uopće mogla doći na tu pomisao koju je mogao izmisliti samo egoist?

Užurbano je pljuskala perajama uokolo svoje osi vrteći i čitavo svoje gipko tijelo kako bi otjerala nikad blještavije krijesnice morske koje se nikako nisu htjele odvojiti od nje.
No,nije joj uspjelo.

-I mrvuljku, plutajući vrtuljku-začuje se ponovno glas čudovišta.-Kako glasi odgovor?-

-Uuu,loše!Loše,loše!-pljusnu Lep i usidri se u mjestu dršćući.-Odgovor....naravno...odgovor je...pa, da...odgovor je...svjetlo!Da,tako je,svjetlo!-

-Svjetlo?-ponovi Čudovište.Čudno se nekako nasmiješi raspilivši nadolazeći val napola.

-Nije loše,Leponja-ali,nažalost,odgovor je pogrešan ?-Iz njuške mu munjevito izleti jezik i omota se oko Lepa .Još trenutak i Lep će nestati u njegovim raljama.

O,ne!

Ona zatvori oči.

-Ti si....te su joj riječi ponovno zapljusnule um-i odjednom joj se sve zabistrilo!Shvatila je zašto je Stupica odabrao znak labirinta-zato što je labirint označavao put prema sebi samome!Riječi koje joj je u snovima često uplivavala njena majka,majka čijeg se lika nije sjećala,osim po slikama,u snovima imala je glas i šaptala i kliktala istovremeno i ona je razumjela.Razumjela je svaki kliktaj i sada ,sada su joj mnogi njeni uplivi dobili posve drugi smisao od prvotnih koje je sebi prevodila na samo njoj znani način...dubok...predubok.

Sada su te riječi imale posve drugi smisao;-Zadaća si ti sama.Možeš biti svoja samo ako je prihvatiš!-Odjednom je znala kako je glasio odgovor na zagonetku ovog raljastog čudovišta.

Uočio je njen smiješak.Njuška mu se opet izobličila.-Imala si dovoljno vremena-zagrmi .-Progovri ,ili umri!-

-Hoću-pljusnu Ona.-Odgovor na Vaše pitanje glasi;ja.I to onaj pravi ja kojega ima svako živo biće iako toga možda nije svjesno.Mora se potruditi da ga nađe i prepozna što se krije ispod površine stvari,a to se nikomu nikada ne otkriva samo od sebe.
Pravome ja nikada ne možemo pobjeći,jer je u svima nama.
Ako ga ne prepoznamo,sami sebi stajemo na put i tako si postajemo najveći neprijatelji.Naravno,pravo ja ne možemo vidjeti,ali ono nam ipak određuje životoplov..

Jer samo onaj tko nađe sebe može biti istinski sretan.Jesam li točno odgovorila na Vaše pitanje?-

Zanijemilo je čudovište.Zategnula se njuška.Iz njene unutrašnjosti začuje se grmljavina koja je bila sve jača.Njegovo se ogromno tijelo počne tresti tako jako da se i pod njom zatresla dubina silovito-i u tom se trenu grdosijino tijelo rasprši u vodopad crvenih koralja i srebrnih vodopada.Raspadne se u tisuću komadićaka.

Na Modru Dolinu u Sudbonosnim planinama pala je kiša srebrnih komadičaka čudovišta,svih veličina.
Promatrala je taj prizor sretnim kliktajem tihim.

Drhtala je pučina pod njom,nad njom i u njoj,ali znala je:uspjela je!

Put do njene uvale koja je skrivala tajnu života,napokon je bio slobodan.Ondje će doznati kako se Bljesak može ponovo zakovati.....

00:09 | Komentari 5 | Print | ^ | On/Off |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>