i svoju osamljenu dušu prisloni uz mene u melem oblaka,
preći ću u tebe svim svojim nadanjima, tijelo tvoje postati.
Imaju trave pravo kad u pogledu rose ispijaju suncokrete,
jer dodirnuta mekoćom vlati, tišina svjetlosni biser postaje,
i zato u zagrljaju neba kao dvije nerazdvojne sunčeve kapi
zatvorimo izvore sjećanja, zaputimo se na sanjive ravnice,
tamo će naši obrazi postati rumeni od bezbrojnih poljubaca.
Zal Kopp
............................
Ničega se ljudi toliko ne plaše kao nečije
hrabrosti da bude onakav kakav je
STIH U BOJI MORA
"Moja pjesma je zlatna lađa
s tovarom dragulja,mirodija ,svile,
tvoje ruke preplanule od sunca
opet su noćas za njenim kormilom bile.
Uz koraljni greben plovimo tako
iz noći u noć ti ,ja i pjesma moja,
u sretnom trenutku otrgne se s neba
i na dlan mi padne zvijezda po koja.
U cik zore sjedam za stan
s namjerom da bijelo platno tkam
al san u amforu spremiti se neda
i nekim čudom stih u boji mora
od tankih niti isplete se sam"
Vani šume oblaci i stabla
Vani lete bijela teška krila
Moje tijelo ispruženo podno tvojih nogu
Moje ruke svijaju se žude mole
Draga, neka tvoje teške kose
kroz noć zavijore, zavijore
Kroz noć,
kose moje drage duboko šumore
kao more
..
'LJUBAV' - Antun Branko Šimić
..................................
ŽELJA
Samo tvoje toplo srce i ništa više.
Moj raj je polje bez slavuja
i lire,s jednom skromnom rijekom
i malenim vrutkom.Bez ostruge vjetra
u hvojama,bez zvijezde što bi htjela
listom biti.Golema svjetlost koja bi bila
krijesnica druge svjetlosti,u nekom polju
skrhanih pogleda.Čisti počinak i tamo cjelovi naši,
zvonki madeži jeke rastvorili bi se
u daljini.
I tvoje toplo srce,
i ništa više.
Federico Garcia Lorca (1898-1936)
( prijevod:D. Ivanišević )
mriža života
subota, 31.03.2012.
Numero duzina ( broj 12 ) ;))
da vidimo; Badnjakovo,Silvestrovo,Panjkovo,Polovo,Cvjetnjakovo;pasti srca praznika u mene.
Tupamarosi, Pekinezeri, Maltezeri, Čiuvavenezeri i oni noble đetsetinezeri morski medvidovi i medvidovice moje mili i dragi,priživija galileo i ovu kanonadu topova s Navarona pa sad malkoc zbraja udare one čipo-drito u prsi ,spram onih šta strišali,a i onih šta odvališe ebate pa prilipiše ki brašno u vitar kad izdiše.
Daklem; Badnjakovo-prosinac 2011.onkolo-sobatka numero duzina-ajme...
Silvestrovo-prosinac ,godina ista,misto radnje isto,sobkata ista, ledena brrrr...grrrrr....
Panjkovo - da, skoro će godišnjica,a mendule procvitale pa se mislin; a mili moj Posejdonije lipu si mi puru skuva za pokusat.
Lipe si mi brazde i kurs odabra,ma u puno šesnu braceru uvalija,val te zapalija i na dno dna bezdana te ukotvija,ebem li teee...
Ma da si mi barenko jedanput mignija kako škivat koju hrid,siku,greben neucrtani na karti ?!
Ma jokenzi , kikiriki every day,žvakenzi dabl babl every night.
Svu si me rašćepuša,rašćipa,njanci veslo jedno barenko da si mi ostavija,nema veze.Neka ti bude.Čini šta te voja i koliko te voja,ni me brige,ni me straj samo mi barenko mrvu zraka daj ,ili ću ti ukrest kako bilo da bilo ka šta i jesan, e da nebi!
Onda je doša 26. veljače godine ove i Polovo;
noć, mrkla noć,burovita,ledna,jezovita.Krenili smo u đitu mrvu i drito na omiljeni muletić,kad ; jedan,drugi pa treći val tresnu o mulet i priskakaju priko mene,a ne znan koliko je to trajalo zabuljena u nestvaran prizor treska i praska i modrine i mokrine,uglavnom dođen sebi-ne čujen ga,ne vidin ga,nema ga,a sve se cidi s mene.
Učopi me treskavica.
Mrvu svitla od lampadini ceste bilo je i sad gledan u tu vodu,buljin,buljin i buljin i ugledan;pluta tilo,sunce moje milo.
Skači gali ebate ,skači u svemu i pljaaaas i skočin i zaveslan, veslan ,veslan žestoko ,žestoko i uvatin ga i potegnen ga i nazad i nazad i nazad....izađemo ...konačno...na suvo.
Položin ga na klupicu,okrenen na bok i brljan i trljan i trljan nesvjesno dok mrklu noć nožen rižu oni koji se ne čuju prema vanka,al utrobu razdiru;- jecaji- .
Iz ustašac bila smjesa ko snig bila iscurila,a njega, njega mi ne vratila.Suze ko gromadne stine vajaju se.Rascipalo se srce,pušća na sve strane,al krećen, ipak se krećen, podižen i njega i sebe;-idemo odavde.
Mislin s e; milo moje kud ću,št a ću, kako ću i di ću,čime ću da iskopan pa ukopan i onda,ne znan ni kako ni zašto ,al zemljici te ne dan i donesen te doma,raspalin pećicu na " zapinjeni Max", umatan te u tvoju omiljenu dekicu i trljan i trljan,brljan i brljan i molin te olovnin suzan vrati se , molin te vrati se Polo, vratiii mi seeee molin te, volin teeee...
Koliko je to trajalo još manje znan,nebitno,al nastavjan; otvori oke Polo, otvori oke i jubin i jubin i jubin to miči -mači stvorenjce i grcan i ne pristajen činit sve one radnje koje spadaju u reanimatoplovoglisiranje.
Odjednom otvore s e te ko ugljen oke crne,najlipše na svitu,krenila nogica jedna pa druga,al pada, pada i pokušaje ponovo i pada.
-Nemoj, nemoj se naprezat-šapćen tiho i grlin i jubin i jubin i grlin i grlin i toplin i milujen i ne znan više šta činin,al činin.
I tad i sad grcan kad se sitin,kad se duša s dušon stopi,kad na pol puta ona olovna suza odrebati niz obraz izgonjena radosnicom,smaknuta da se nikad više ne vrati,nikad više.
Neću dalje njanci slovca,sad da vidin di ste smorci s morca,
jerbo Cvjetnjikovo skoro će
pa da prikačin plovak za vama
da ne priskočin proliće
za petama,ooo yes!;))
daklem vakoc Mrduljaši moji najmiliji,prvo ka prvo ,a zapravo ne znan odaklen počet , al ono najvažnije; ne virujte svemu što vidite i čujete po tevejima o ovon plimnosibirvalu južnooo bikoze, jerbo, daklem;
mi smo se vamos uvatili lopatanja odma prvi dan, radija je svak isprid svoga praga ,a i tuđega svin i svačin,jerbo alata je bilo svukud; lopatanja, krampovanja, pijukovanja i metljanja i sarbuna ,a i soli tako da je sve omar posli nikoliko uri bilo "ki picino joko" reka bi stari meštar Duje,nebitno sad koji.uglavnon ; svi ko jedan i jedan za sve i pisma je pala, ;prvo je bilo; ..zima ,zima,e pa šta je,ako je zima nije lav....eee ondak je susid Jerko opalija svojin baritonon
batudu susidu Marku treći red od prvih kuć, a usput susid Marko je čili 80-ogodišnjakovič.al mu nismo tili dat da i on lopata,pa smo dva po dva počistili do zadnje mrve snjiguljic ledaric,a Jere cilo vrime piva i njemu i nama,a uvatili smo ga zborno nakon par minuti uštimavanja; Zima, zima ,e pa šta je ,ako je zima nije lav, zima ,zima pa neka je krenuli smo svi ko uan;
eto Marko sad češ moć
i u market čitav poć,
p aš i doma cili stić,
neš bit mokar ka ni tić.......
i ko bi sad sve iznabraja čega svega smo ispivali svi skupa i svaki za se, nema veze sad.
kako mislin da mi i ovi laponja polako ugiba to pišen brzoplovno ,jerbo bi tila prilipetat i neš slikic, jerbo posli temeljitog čišćenja kalet( uličic), a pri toga bokun i pravih ,pravcatih zimskih radosti, vidli ste doli, zna s e ko je prvi započeja " nered" s natjecanjen u pravljenju Snješkogovića,eeee, je ih osvanilo, iako mi s e čini da su neki potajice i noću ukrašavali svaki svoga, dobro , da ne davežin više, pogodite koji je odnija prvu nagradu; veliku Mikado i bonboncina po želji,časna rič, ozbiljno , ne zafrkajen,jesmo se naradili i naguštali i veliki i sridnji i oni mallkoc veći...
cilo misto s puno veselja i radosti zguštalo se samo tako, svak je radija, svak je loopata, svak je piva. svak se smija i konačno ..konačnoooo svatili ljudovi da "novopridošli plovaš" oće reć ovi Galileo i nije tako loš kako in se isprva činilo,a stvarno, dugo ,dugo ne vidila toliko radosnih lica, toliko smijaaa i gušta...al zaozbiljno
„Šta si tila ? Kud si pošla ?“ –
„Tamo di se stići mora!“
„ Zar je želja tako jaka ?“ –
„ Uvik jača od umora!“
„ Malo nas je koji bi smili!“
„ Al nas jaka volja kreće!“
„ Zar ko može stići cili ?“
„ Ko posumnja, nikad neće!“:
...ako si kamen, budi lijep,
ako si biljka, budi nježan,
ako si čovjek, budi ljubav...
ZANEMARI
Zanemari dan
prividnih grešaka
poput magle
neznana puta
skupljanja hrabrosti
ustvari
kolutanja prstima
nesvjesnih poteza
utoni prošlosti
prekriženih misli
u strasti plavetnila
novih koraka
maratona života
autor; ZAUZETI
..........................................
pečatnjaci moje duše:
franje, plonke, grdelini
......................................
banner osvojen za provalu mjeseca
@ NJOFRA 1
.....................................
"dok te valovi života odnose negdje daleko,
sjeti se ovih riječi:
Nekad, Negdje, Netko..."
.........................................
...pogriješio nebi svijete,
kada bi u sebi prepoznao dijete!!!
eeee.moj brate...
...sad ugasi lampadinu,
sakrij sviće i žigicu,
mjesečev ću prah istrunit...
da u mraku lovin zlatnu ribicu,
da ti ispuni bar jednu željicu…
Netko je jednom s razlogom rekao
kako je stvaralački duh prirode u usporedbi s ljudskim
djelovanjem poput cvičanja miša u usporedbi sa Beethovenovom
simfonijom i bio je u pravu
Poema dubinama
........................................
mista srca moga:
sagitta ; omiška strijela
.............................
Kad luk se tvoj slomi
